Page 1
Standardni

Blogovi i blogeri

Čitav dan obilazih tuđe postove i priznajem ostadoh razočaran.Vidim da dosta raje lijepo piše ali ubi me ova tuga i razočaranost koja izbija iz gotovo svakog bloga.Sve nešto razočarano i ostavljeno.Počinjem se pitati pripadam li ja uopšte ovom svijetu blogera ili ne.Čak razmišljam da prestanem i pisati i čitati blogove.Nije ovo ona ubleha ja sam kao neko a sada će me ostali moliti da nastavim pa ću kao pod pritiskom nastaviti pisati protiv svoje volje.Pisat ću do onog momenta dokle to meni bude predstavljalo zadovoljstvo.
Različiti su i ciljevi pisanja ali koliko vidim svima je najvažnije doći na listu najčitanijih ili blogeri preporučuju.Najsmješnij su mi oni koji bez imalo kreativnosti pokušavaju održavati blog kao pružajući informacije o nečemu.Pa sva populacija blogera koristi internet i ima pristup svim tim istim informacijama.Posebna kategorija su onih koji tuđu poeziju prepisuju po blogu.Meni je lično puno draže pročitati pravu glupost ali koju je napisao neko od nas a ne neki od velikana.
Znam da ću zbog ovoga vjerovatno biti naružen ali vjerujte ubi me ova blogerska tuga.

Standardni

Mostarke

Ovo dobih emajlom od kuma (mostarac) pa ne odoljeh prezentirati ovu veliku istinu ostatku svijeta.Riječ je o novom saobraćajnom znaku a pošto moja ljubljena ženica pripada istom klanu imam i moralnu i materijalnu odgovornost publikovati ovaj znak.

Standardni

Tramvaj

Moja svakodnevna putanja od kuće do posla obuhvata i kratku vožnju ovim omiljenim sarajevskim prevoznim sredstvom.Toliko mi je draga ta kratka vožnja da mi ne pada na pamet da tu kratku relaciju zamijenim za pješačenje ili neko drugo prevozno sredstvo.Sam ulazak je najbolja jutarnja fiskultura za moje tijelo.Da bih ušao moram napregnuti mišiće ruku,nogu,stomačne mišiće a bogami i ove na prsima.Ufatim se rukom za onaj rukohvat na ulaznim stepenicama tramvaja i uprem svom snagom da uđem a i da bi tramvajdžija mogao zatvoriti vrata.Posljedica toga je povratni talas moga guranja koji me razlijepi na ono staklo od vrata pa oni koji slučajno pogledaju u mom pravcu kada tramvaj krene imaju ja mislim najbolju scenu koju taj dan mogu vidjeti.Kad obavim tu prvu jutarnju vježbu i uspijem nekako ući dočekaju me likovi neznanih ljudi koji izgledaju ko da je najnoviji horor film sniman baš u tom tramvaju.Svi su nervozni i obavezno su svi nabijeni na vrata a to što u sredini ima mjesta ne znači nikom ništa.Prirodno mora biti neko ko se svađa ali i neko ko zna kako bi rješio problem gužvi u tramvajima.Uz sve nabrojano obavezni dodatak je povlađivanje vremenskim prilikama.Zimi puše hladan zrak a ljeti je obavezno upaljeno grijanje i to na max.Još ako ko u ooaj gužvi što od pokvarenog želuca što od pritiska pusti vjetar tad nastupa opštenarodno gađenje.Obavezno je u pitanju “tihomir” pa svi u sebi proklinju onog do sebe jer im se čini da je epicentar smrada baš ovaj do njega.Pošto je slobodnog prostora vrlo malo onaj smrad nema šanse da izlapi ili da ode vani.A što jest jest smrdi baš ko da ljudi jedu gume a ne hranu.Ljeti inekako kada sarajlije jedu lakšu granu ali zimi se udruže grah,kiseli kupus i suho meso pa eto ih meni u tramvaj. Toliko zna smrditi da mi se nije jednom desilo da mi otpadnu sve dlake u nosu.U takvoj atmosferi dočekam najzad i svoju izlaznu stanicu.Tada nastupa drugi dio jutarnje gimnastike,samo što se tada pored fizičkog naprezanja moram pretvoriti u čovjeka od gume da bih uspio izaći.Pod obavezno ja i izađem nekako ali onda slijedi drugi bio patnje tj.izvlačenje aktovke.Čupam ja na stanici s jedne strane a čitav tramvaj vuče na drugu stranu tj. nazad.Kada konačno evakuišem i svoju cijenjenu aktovku stanem na toj istoj stanici zapalim cigaretu dok me polako obuzima talas zadovoljstva i sreće što sam uspio stići ondje gdje sam pošao.

PS.Molim sve sugrađane da pregledaju svoje želuce jer ovo više nije normalno.

Standardni

Ručak

Zavaljen na svom radnom mjestu odlutah mislima daleko kad me onako dušmanski grubo vrati u stvarnost zvono mobitela.Nema me ko zvati osim moje hercegovke.Namjestim glas na model krepavanje od posla mada danas nisam digao ništa teže od cigare.Standardna pitanja (kako si?šta radiš? itd…)odlučih prekinuti i odmah u napad.”Šta ti treba?” rekoh umjestoh molim.Prvo je bila tišina a onda pitanje kako sam znao da joj nešto treba.Ma slučajno a ima dvije godine niko me nije nazvao da mu nešto nije trebalo ako ne računam one koji pogriješe broj a s njima bi se najradije ispričao.Da skratim žena je skontala da bih ja danas mogao kuhati tj.da donesem nam gotovu hranu.Još je dodala da ne donosim pite jer joj je dosta suhe hrane.Čuj pita suha hrana.Procvrkutao sam joj pitanje a bi li ona mogla malo janjećeg pečenja jer to ja mislim nije suha hrana.Oduševila se.Još sam je priupitao koju bi salatu voljela uz pečenje.Kaže najvolila bi onu sa povlakom (-)i mladim lukom (lukmira).Valjda je čula da je negdje berba mladog luka u toku.
Kolač sam ostavio na kraju te joj rekoh da se ne sekira i ne jede dok se ja ne vratim.Zadnje njeo pitanje bilo je odakle ću joj donjeti pečenje.Tu sam je čekao cijelo vrijeme.Rekoh joj da ću trknut poslije posla do Jablanice i Gojka.
Ono što sam čuo na kraju dok sam primicao prst ka dugmetu za prekid veze bilo je spominjanje mene i onog ko me napravio mahnitog ali to već nije za ovu moju lijepu književnost.
Odoh ja kupit pite.Ajd vozdra.

Standardni

Mačke

Sinoć ostadosmo do kasno budni gledajući crtane filmove sa djetetom.Još jednom se dokazalo da crtane više vole odrasli nego djeca.Poslije prvog filma babin sin jedinac ode na spavanje a babo mu i majka mu ostadoše da pogledaju još Shrek-a par(2).Tako zaglavismo do kasno ali smo se bar dobro ismijali i odmorili uz ovaj film.Legnemo spavati ali tada počinje predstava.Više mački namontiralo se pod prozor i počelo ritual parenja uz sve moguće i nemoguće zvučne efekte.Nikad mi neće biti jasno da li mačke imitiraju bebe kada plaču ili bebe imitiraju mačiji zvuk.Kako god okreneš nama nije bilo spavanja te ustanemo da vidimo uživo ritual mačijeg parenja.Sreća pa je naš kvart (bos. mahala) dobro osvijetljen pa lako uočismo zaljubljeni par.Njima nije bilo bitno što je vani žešći minus,niti gleda li ih ko a nije im ništa ni značilo to što još ima vremena do februara.
Na ovom mjestu uskoči žena sa svojom upadicom kako je ono pravo muško (misli na mačka) kada mu ništa ne smeta od gore pobrojanog.Blago onoj mački.
Na te uvrede muškog roda a bogami i mene lično nisam mogao otšutjeti pa makar dobio degenek.Zasuo sam je pitanjima tipa pa koga stalno boli glava i ko se uvijek boji da ne probudimo dijete iako dijete zna i kod nane prespavati.Uh što to rekoh jer se otvori Pandorina kutija.Vjerovatno je žena odavno planirala da me verbalno izmasakrira.Sve se svodi na slj:kako joj može biti do toga kada je ovakva situacija u svijetu,cunami pobio narod,Tihić napao nadrealiste,topli obrok kasni,Mesić ide u drugi krug izbora itd…
Tu ti ja skontah ipak je najbolje biti kakva živinka jerbo oni imaju tačno utvrđene cikluse parenja i kod njih nema pretvaranja niti izgovora tipa nemoj me večeras nisam dobro.Valjalo bi im onda opet čekati godinu.Ono jest da im se to dešava većinom samo jednom godišnje ali barem nema foliranja tipa “ma meni je svejedno pa hajde da i to obavimo”.

Standardni

Nastavak sage o kolegama

I pored neviđenih pritisaka kojima je autor ovih redova bio izložen zadnjih dana iz kolijevke demokratije (Švedska) moram nastaviti malo ogovarati ljude s kojim radim.Danas je tema gosp.zvani Knin.Čovjek je u kasnim srednjim godinama ali jednostavno on je u svojoj glavi još 20-ogodišnjak.Glavna preokupacija mu je auto i kako je on brzo vozio kad je izašao na bh auto-put.Istovremeno pokušava da izigrava hakera a onda kada mu računar “zaglavi” panično zove šefa i govori “Uradite mu nešto”.Kad ga ko upita šta se desilo histerično govori “Ma nešta neće”.Jedno jutro je čak tražio pomoć jer mu kompjutor neće da upali.Nisam mogao otrpiti pa sam mu dobacio:”Poguraj ga možda upali”.Problem smo rješili jednostavnim priključenjem njegovog računara na el.struju jer ga je čistačica isključila da ima gdje upaliti usisivač.
Toliko za sada o mr.Kninu

Standardni

Automati

Jedna od stvari koju nam je truhli zapad isporučio sa humanitarnom pomoći su i raznorazni automati.Jedna takva vrsta je neki dan osvanula i u mojoj firmi.Riječ je o kafe aparatima.Dobri bošnjo po običaju zaobilazi ove aparate u širokom luku.Razlog jednostavan: strah od novog.Kako će on znati koliki kusur da mi vrati? Šta ako se otrujemo? Nije zdravo piti iz plastike ! “Ja sam vidio uzmu od čistačice kantu pa sipaju vodu u njega” samo su neki komentari i pitalice.
Slično je bilo i kada su nam podijelili kartice za dizanje gotovine.Desilo se nakon toga da je par ljudi ne prateći upute na bankomatu ostao bez kartice.Jednostavno je nisu uzeli kada mu je to pisalo na ekranu i normalno bankomat je zadrži.Odmah je pukla priča kako bankomat jedva čeka da dođeš da ti mahne karticu.A tek procedure za povrat iste te kartice.Tako se sada mogu bez ikakve gužve podići pare na bankomatu dok je na šalteru beskonačni red.
Šta li je sljedeće?

Standardni

Vozači

U našoj lijepoj domovini čovjeku možeš svašta reći bez posljedica po zdravlje osim jedne stvari a to je “Ti si loš vozač” ili još gore “Veze ti nemaš sa vožnjom.Do tog momenta prijatelj si sa njim a od sljedećeg mrski neprijatelj.Ako već napraviš takvu grešku pa nekom tako nepromišljeno kažeš istinu možeš posmatrati kako se ljudsko lice deformiše a do tada miran i staložen čovjek počinje da poprima zvjerski oblik pjeneći na usta.Njegov mozak grozničavo razmišlja kako da ti se osveti za tu smrtnu uvredu.
Zato pamet u glavu i ne komentarišite kako ko vozi.

Standardni

Horoz

Ovaj događaj koji ću probati opisati desio se juče u selu Vrančići pored Hadžića.Tamo mi živi ženina tetka i njena porodica pa smo malo otišli da ih obiđemo.Poslužilo nas je i vrijeme pa smo sjedili vani kao da je maj mjesec.Naš domaćin je stalno ustajao i nešto zavirivao iza kuće.Kad nam je već postalo neugodno objasnio nam je da već tri dana uzastopno nalazi po jednu raskinutu kokoš pa mora stalno provjeravati da vidi šta je.Odjednom se začula galama kod kokošinjca i pođoh i ja da vidim šta se dešava.Imao sam šta i vidjeti horoz se popeo na kokoš.Znam da to na selu nije ništa neuobičajeno ali sad slijedi najbolji dio.Kad je horko najzad sišao s kokoške ona više nije mogla ustati nego je samo bespomoćno krištala.Ženin tetak samo opsova i ufatio na brzinu nesretnog horoza.
(Roditeljska pažnja: slijedeće scene mogu sadržavati scene nasilja ili seksualnog dijaloga puno ili mnogo krvi)
Zgrabio je sjekiru i nesretnom horozu otkinuo glavu.Nije pomoglo ni to što sam ga molio da to ne radi.Čovjek se plaho naljutio . Čak sam probao horki spasiti život moleći ga da ga ostavi samo dok ne dođe Nisvet Džanko i njegova Pozitivna geografija ali jok.
Ovaj je događaj 100% istinit i ja sam izvukao neke pouke: 1)koliko kod ti drago bilo ne raskidaj koke možeš ostati bez glave 2)ako je već raskineš bježi koliko te noge nose.

Standardni

Međedi

Naslov koji dadoh ovom postu direktno je mahnut od gosp.Josipa Pejakovića.U njgovoj monodrami najbolje je dosad opisano naše cijenjeno predsjedništvo koje ima obraza buniti se na prikaz njihovog rada od strane krnjih nasdrealista (doduše i oni su krnje predsjedništvo).Da pogledamo malo ko nam to predsijeda.Doduše prvo moramo vidjeti ko je dežurni ovih dana pošto se rotiraju ko janjci kod Gojka.Šapnuše mi da je dežurni onaj za koga vrijedi poslovica “Čega se pametan stidi budala se ponosi” .Šta ćeš čovijek ponosan na učešće svojih predaka u II svj.ratu.To što istorija i svijet te pripadnike naziva fašističkim slugama njemu ništa ne znači.On je i dalje ponosan.Njegova desna ruka je naš cijenjeni gosp.koji likom najviše mene asocira na Gargamela.Najveći problem u državi nisu penzioneri ni radnici bez posla nego nadrealisti i novinari koji upoprno tvrde da je stanje neizdrživo a on fino kaže da nije jer bi moglo biti još gore.Istovremeno nije problem sarađivati sa onima koji su ga do juče marisali i zatvarali u logor pa protjerali u Njemačku.Za trećeg izgleda važi ona “treća sreća” mada nisam siguran da je baš u pitanju treća jer se nikad ne zna koja će krivična prijava biti procesuirana.Najveća njegova briga trebao bi biti zakon o imunitetu jer ako ga to ne iščupa neće ništa.Za njega važi ponuda Amerikancima da nam daju jednu atomsku bombu a mi njima njega iste razorne moći.