Page 1
Standardni

Čajniče

Kao što obećah da krenem s opisom svojih kolega koje ću zvati po njihovom rodnom mjestu.Iza Čajniča krije se moj dragi kolega ostarjeli sportaš.Nekad je igrao lopte u ovim našim sarajevskim fildžan ligama.Nikad nije sastavio tri utakmice zaredom(onda je još važilo da poslije dva žuta mora odmoriti jednu utakmicu).Kada su igrali prijateljsku protiv Želje 15 dana su ga ubjeđivali da je prijateljska utakmica ali je on opet u 3.min zaradio žuti a trener ga je izvadio u 15-toj da ne fasuje crveni.Sada sa istim žarom ispunjava tikete sportske kladionice.Živi u ovom našem vaktu ali u glavi mu je još socijalističko društvo tako da je prošle godine otišao direktoru i pitao ga da li će on poslije napunjenih 25.g.radnog staža najzad dobiti stan jer za boga miloga on nije nikad ništa dobio od poduzeća (firme,kompanije).Direktor ga je samo upitao je li on dobijao platu za svih tih 25.g. i ako jeste sve obaveze prema njemu su izvršene te mu pokazao kuda se izlazi iz kancelarije obložene mahagonijem.Izgleda da ga je to malo probudilo pa je nakon toga podigao kredit zajedno sa svojom ženom i kupio stan.Tako su najzad njegove djevojčice od 20 i kusur godina najzad dobile svoju sobu.
Od muzike omiljene su mu Ceca i Aca Lukas ko god on bio.
Puši ko turčin sarajevsku drinu iako je imao udar pretprošle godine i doktor mu zabranio i da pogleda cigaru.
Kada malo bolje razmislim on mi je još najbolji i najdraži kolega.

Standardni

Kolege

Prošle noći navratio mi moj kum zvani hercegovac.Pokažem mu čime se bavim u slobodno vvrijeme.Postavi on meni pitanje što mi sve ovo treba?Razlog najjednostavniji moguć.U kancelariji gdje radim nemam s kim progovoriti kako treba.Jednostavno različiti filmovi ja i ONI.Razlozi su čisto kulturološke prirode.Ja sam pravo haustorče dok su ONI uglavnom turbo folk građani.Ne volim nikakve podijele niti volim ljude dijeliti na građane i hajd recimo negrađane ali činjenica je da sam okružen svakodnevno po 8 sati ljudima čija su rodna mjesta slj.Krenut ću s lijeva na desno onako kako je raspored stolova u kancelariji.Čajniče;Bijeljina;Sarajevo;Rogatica;Knin;Foča;Rogatica i na kraju moj šef “poštovani” Foča.
Možda će neko pomisliti eto mu još jednog sarajlije kad je već toliko navro da su sarajlije neko.Problem nije u tome što su ONI iz raznih krajeva naše lijepe već je problem u tome što su sve svoje loše navike donijeli meni ovdje u kancelariju.Ovaj sarajlija ima veliku mahanu a to je što genetski voli šefa ko god on bio.Čovjek više voli šefa nego rođenu mater.
Toliko ozbiljnosti od mene nije u redu pa ću se vratiti svom starom stilu ali jednostavno sam morao dati odgovor i sebi i drugima zbog čega sve ovo radim.
U sljedećim postovima probat ću u svom starom stilu opisati pojedince s kojim svaki dan provodim više vremena nego sa svojom porodicom a davat ću im imena prema mjestu rođenja.
Uh udavi ja samog sebe a kako li je tek vama koji ovo čitate.
Oprostite i visoko vam fala

Standardni

Iznenađenje

Znam da oni koji me čitaju znaju da se inače u ovo doba ne oglašavam postovima nego isključivo u radno vrijeme.Moram malo razočarati svoje čitatelje jer ću morati u dogledno vrijeme smanjiti broj svojih radova,a razlog će ja mislim biti pravo iznenađenje za pojedince a bogami i pojedinke.
Jednostavno izašli su mi rokovi na fakultetu pa se moram više posvetiti knjizi.
Hajde sad lahku i ugodnu noć i do pisanja.
Voli Vas vaš baklava.

Standardni

Svatovi

Upravo me nazvao rođak i pozvao me u svatove iza bajrama.Jest da smo bliži rod ali najljepše je kad te neko zovne na mladu u najdužem mjesecu u godini.Naravno usput mi je napomenuo da ponesem kameru i dig.foto aparat da mu ovjekovječim taj svečani trenutak.Baš me čovjek voli dok me zove u svatove.Nešto sam razmišljao (doduše rijetko to bude , al zalomi se ponekad)ne bi bilo loše ni da im kupim kakve vrijednije poklone pa mi trebaju prijedlozi ali kvalitetni.Mislim on ne radi,ona ne radi pa bi im možda najbolje bilo da odmah rađaju djecu.E tu im ja ne mogu pomoći jer mi još uvijek nije jasno ni kako se rodi onaj moj srećo.Bezbeli ga donjela roda dok sam ja spavao.
Da se vratim rođaku svom mladoženji.Divan je to momak samo voli puno spavati (to nije mana to volim i ja) ali je veći problem što ne voli raditi a duša mu je kukati na državu kako nema posla za poštena čoeka .Krivac je naravno država.Doduše ima zemlje i stoke ali mu je majka stara da sve to održava pa polako kolju govedo po govedo da prežive.Mogu samo zamisliti kako će mu država biti kriva kada mu još i žena zatraži da jede.
Samo se nadam da do svadbe neću postat kum ili stari svat.Možete li zamisliti ljepote kum u januaru.Uh gluho bilo.

Standardni

Show business

Sinoć mi je bio poprilično dosadno pa odlučih pogledati šta ima novoga na blogovima.Pročitah pohvale koje mi ispisa *mama* (izvini dear mamy ali ja ti ne znam uturati linkove u ovo čudo pa ko želi da pročita moraće ručno otići na stranicu).Zapljusnu me val sreće te odlučim pokazati ženi šta drugi pišu o meni.Ionako mi je kidisala glavi da se okanim ovog kuckanja jer od njega nema fajde tj.para.Uletim u spavaću sobu,dovedem je do računara i pokažem ponosno šta piše o mom radu.Šuti žena ko zalivena.Pogledam malo bolje a ona ima onaj tupi pogled kada joj je mozak u stanju mirovanja(doduše to joj se haman stalno dešava u zadnje rijeme).Odlučih najzad iskoristiti priliku da joj malo vratim te joj spucam jedan šamarčić tek toliko da joj mozak pređe na puni radni režim.Kad je vrisnula znao sam da je sve u redu.Pogleda ona šta je napisano,stisnu zube i prokomentarisa samo “Kakav show business majmune pa ti nisi ni za prodaju toalet papira pred halom.I tamo bi zabrljao” Njena kritika mi nije smetala jer sam strahovao da se ne sjeti kako sam je odšarafio.Osim toga moja žena se ne razumije baš u lijepu književnost pa me nije pogodila njena kritika.Nisam smio dalje polemisati sa njom jer je ponovo upadala u ono stanje iz kojeg sam je nasilno poremetio.
Moram priznati da ja ne znam baš puno o uturanju onijeh linkova i raznoraznih džidža u blog pa on zato i izgleda ovako kako izgleda.Obećavam da ću probati naučiti skoro i te cake samo dok mi žena odobri.
Lijep pozdrav svima

Standardni

Babin sin

Maloprije me zove žena sva uspaničena.Naime babin sin jedinac od 4 godine hoće da se ženi.Kaže žena isti je ti tj.manijak.Što šta fali govorim joj bolje i to nego da se oženi kasno ko babo mu pa da star djecu podiže.Osim toga ko bi drugi oženio moju ženu nego vakav mahnitov.Poslije salve pogrda i psovki uhvatih momenat dok je moja ljubljena hercegovka hvatala zrak i ispalim krucijalno pitanje:koga hoće ženit?Reko jel lijepa, iz kakve je kuće,koga ima i kakvog je imovinskog stanja(ne bi loše bilo da je malo bogatija pa da babo nemora baš svaki dan na posao). Reče žena da je u pitanju jedna prodavačica iz granapa koja mi djetetu prodaje čokoladno mlijeko.Još mi reče da je jedno 20 godina starija od sina nam.Bezbeli mu je nešto ubacila u čokoladno.Hajde što je starija pa neće se u loncu variti pa da neko bude bolje kuhan nego je problem što je veći kokuz od nas.To neću trpjeti i odoh kući djetetu izbiti ove bubice iz glave.

Standardni

Tehnika

Kuda ovo sve ide?Pokušavam držati korak sa ovim tehnološkim napretkom ali ne ide.Taman naučim upaliti i ugasiti računar a oni izmisle metar nekakvih funkcija za tu istu proceduru i još me na čistom engleskom pita hoću li ovo ili ono.Probam sve opcije ali lopov otvara nove dijalog boksove.Vrtimo se tako ukrug dok mi ne dodije pa onda onako staložen i miran drhtavim rukama iščupam sve iz struje.Ja onda mog rahatluka.Žena sve to promatra i konta vidi ovog mog programera što svašta zna.Poslije toga obavezno skuham kafu da malo dođem sebi.Sreća pa šporeti ne pitaju ništa nego samo okrenem one prekidače na max. i kad skuham vratim sve na nulu.E to je tehnika u službi čovjeka.Jednostavno i efikasno.Spas mi je pa imam dijete koje iako ima četiri godine zna više o računarima i softverima nego babo mu pa kad šta zapne zovne babo sina svoga upomoć.Ipak pravi dernek je kada žena upali računar i krene surfati.To ti je onda Alisa u zemlji čudesa.Samo čuješ izraze iznenađenja i čuđenja otkud baš ovo na Internetu.Jedino sam rahat kada joj onako hinjski postavim kakvu pornografsku stranicu za žene kao početnu.Tada samo ugasi računar i počne mi prijetiti kako ću je dobro zapamtiti.
O tome pak drugi put.

Standardni

Dan poslije

Divno je počela ova 2005.godina.Žena je otišla na posao a babin ponos je u 8 bio na nogama spreman za igru i pjesmu.Nekako sam uspio ustati i skuhati kafu.Nisam uspio šmrknuti ni dva fikldžana a već sam imao nove zadatke.Morao sam spremiti doručak jer je nasljednik bio gladan kao nikad.Kada sam najzad malo progledao bio sam oduševljen prizorom na stolu dnevne sobe.Nazovem ženu i priupitam je zna li ona koliko nas je bilo sinoć kod nas na dočeku.Reče samo nas dvoje i dijete.Nešto nisam mogao vjerovati da dvije odrasle osobe mogu onoliko suđa isprljati i pojesti onoliko hrane.Sve kontam da mi nije šta promaklo.Pospremim suđe u mašinu pustim je u pogon i pomislim to je to,al opet izrada.Pogledam ćilim i istog trena sam mogao rekonstruisati šta je sve bilo na stolu za mezu.Najveći problem bio je ukloniti tragove majoneze.A fino sam molio ženu da ne uzimamo crni ćilim da će mi ga biti teško održavati.Na red je došlo pražnjenje kante i tu sam definitivno pukao.Odlučih raspisati konkurs za kantu u koju može stati barem 300 kg. smeća,jer ga toliko imam u kući.Samo mi je sreća pa niko nije povraćao po kući.Još mi je ostalo da malo properem veš na ruke i zapjevam sretan što je nova godina došla.
Odmah jutros moja cijenjena familija je požurila da najavi dolazak.Sreća pa ne istresoh kantu odmah.Odoh malo povaditi meze i presložiti je da ljepše izgleda.Jedino mi žao što oprah suđe mogao sam i njega iskoristiti.Sreća pa me žena ne vidi šta radim jer bih tek onda nastradao.

Standardni

Nova godina

Evo nas na kraju godine.Večeras ćemo sretni i nasmijani dočekati sljedeću godinu samo opet ja imam nekih nejasnoća.Čitav život čekam novu godinu ali je još nisam dočekao.Mislim nisam je nikad lično vidio.Svakog prvog januara probudim se sa istim stanjem na računu kao i 31.decembra.Kada pogledam pored sebe ista žena leži ko i prošle godine.Dijete traži iste stvari ko i prošle godine.Vozim isti auto ko i prošle godine.Elem da ne dužim nikad nisam bio siguran da je nova godina došla a i šta je to novo u novoj.Doduše stanujem na trećem spratu pa nešto kontam da je oni sa nižih spratova nisu zadržali kod sebe.Kada sam ovo isto ispričao ženi moja ljubav se spremila i otišla doktorici po uputnicu za neuropsihijatra (naravno uputnica glasi na moje ime).Kaže da se uozbiljim i prestanem činiti budalaštine jer sam nakupio finih godina da bih se ovako ponašao.Opet ja nešto kontam da ostanem ovakav jer mi je dosta ozbiljnih i tužnih stvari.
Pozdrav svima i SRETNA NOVA GODINA (ako je ko dočeka nek mi javi da je ja ne moram čekati)

Standardni

Teferič

Prisustvovah jučer teferiču u našoj radnoj organizaciji pardon (ostalo iz Titinog vremena)kompaniji,pardon poduzeću,ma ne znam ni ja kako da više nazovem ovo gdje radim.Dirljivo je bilo gledati zaposlenike,pardon uposlenike ustvar jirgete i njihove nadređene kako se laktaju oko švedskog stola i otimaju za bolje komade mesa.Pitu niko i ne gleda dok ne nestade mesa a onda i pita valja.Još kada je krenula muzika divno je bilo gledati mirne i staložene žene kojima je i klimaks davno prošao kako igraju i uvijaju kukovima baš kao da su se tek upisale na fakultet.Tresli su se davo opušteni dijelovi tijela baš kao da im je zadnji dan u životu.Ipak najbolje je bilo kada su muzikanti zasvirali dobro staro kolo.Nastupio je delirijum.Odjednom su se rođeni Sarajlije i Sarajke (svi rođeni u Titovoj pa nešto kontam kolika je to Titova bila kad se svi rodiše tamo) uhvatili u kolo,baš ko da je riječ o koridi na Nišićima.Još samo da se zagangalo i sve bi bilo na svom mjestu.Ovako ostadoh uskraćen za jedan dio naše historijske baštine.