Familija

Čim me nazove neko od familije sav se ukočim (osim onog dijela koji bi žena volila da se najzad ukoči).Odmah znam da im nešto treba.Zadnji put kada me je neko od familije nazvao onako bilo je 1988.g a tada sam još išao u školu.Sada me nazvala rodica koja je čula da momentalno imam dva auta pa da joj dadnem jedno.Prošli put me zvala tetka da vidim mogu li joj srediti kredit na duži period i sa manjom kamatom.Bogami koda je ona političar pa da joj to učinim.Ipak najveći biser je rođak koji ima tri preslatke kćerkice a nazvao me je kada sam dobio sina.Meni pravo drago reko sjetio me se da mi čestita a on nazvao da pita za savjet kako da napravi sina.Bogami koda sam ja išao u prodavnicu pa naručio.Kontam on me zeza kad jok.Sjećaš li se koja je poza bila,šta je žena jela,šta je komšija jeo,jel bio pun mjesec i na kraju pitanje biser prošlog vijeka”Jesi li imao čizme na nogama?” Otkud sam se ja mogao sjetiti šta sam jeo prije 9 mjeseci ili šta sam oblačio.Jedino znam da mi žena ne da u krevet u čizmama.Ipak sam mu rekao da sam zbog muškog djeteta pustio nokte na nogama 12 mjeseci i da sam obukao čizme i to gumene (rudarke) da se bolje kliže po čaršafima.
Takva je moja familija

3 Responses to “ Familija ”

  1. dobra ti je ta familija:) hajde barem te se nekada sjete i to je nesto

  2. Nažalost familiju nisam mogao birati ali zato sve ostalo jesam a pogotovo ženu i prijatelje koje ne bih dao nizašta na svijetu.Čini mi se da ih ovako stičem još više.Hvala ti Dolce Vita što čitaš ove moje gluposti

  3. NIsu gluposti…super ti je post i svaka čast familiji…pozdrav rođaku i drži nas u toku – je l’ on napravi muško čeljade ili ne, i naravno, da li je imao čizme?

Komentariši