Bosanski život

nosilac blog spomenice iz 2004. godine

14.06.2011.

Čudo

Dugi bolnički hodnik nekadašnje Vojne bolnice ubijao je svojom bjelinom.
Tišina.
Jedini zvuk koji se mogao čuti bio je onaj koji su pravili liftovi.
Čovjek srednjih godina je izgubljen stajao na hodniku i čekao da bar na trenutak vidi ženu koju voli prije ulaska u operacionu salu.
Nervozan i preplašen sve mu je smetalo. I bjelina zidova i sablasna tišina i osoblje koje je prolazilo pored njega gledajući ga u čudu što se neko usudio tako rano stajati im na putu.
Konačno u kolicima naidje i ona koju je čekao.
Prepadnut i jedno idrugo samo su se nijemo uhvatili za ruke. Kao da su jedno drugom htjeli reći da će sve biti u redu.
Sestra koja je gurala kolica samo je tiho opomenula da je vrijeme da žena nastavi put prema sali.
Muškarac je ostao na hodniku čekajući nekoga da mu priđe i kaže da je sve prošlo u redu.
Tada je prvi put shvati šta znači izreka " minuta ko godina "
Mobitel u ruci mu je svako malo zvoni. Mada su svihtjeli znati je li sve u redu i dati podršku svaki taj poziv mu je unosio još veću nervozu.
Konačno poslije nekih 45 minuta počeše izlaziti sestre iz sale.
pošto se davljenik hvata za slamku tako je i on gledao i tumačio izraze i pokrete medicinskog osoblja.
Ono što je vido ohrabrilo ga je. Nikakve žurbe niti zabrinutih lica. Po prvi put je pomislio da će sve bit u redu.
Nakon tog malog olakšanja konačno izlazi ona sestra koja je odvela ženu u salu gurajući ispred sebe mala kolica sa staklenim dijelom na vrhu.
Nasmijana i vesela prilazi muškarcu kome je u tom trenutku srce zaigralo od sreće.
- Čestitam. Dobili ste sina. Evo ga u inkubatoru ali to je normalno pošto je carski rez u pitanju.
Srertni muškarac kako je već tradicija vadi adekvatnu novčanicu i časti onu koja nosi tako dobre vijesti.
Ipak i dalje u njemu igra nekakav živac i ne da mu mira. Konačno i on progovori. Prvi put tog jutra.
- A žena? Je li mi sve u redu sa ženom?
Sestra se tako glasno nasmijala da je on imao osjećaj da će se bolnica srušiti.
- E neka sam i ovo doživjela. Ja mu vozim nasljednika a on pita za ženu. Sačekaj me tu pa ćeš sa mnom po ženu.
Stvarno ne prodje minuta a sestra se vrati i muškarca uze pod ruku i uvede u lift koji vodi do sale. Održa mu predavanje da ne smije izać iz lifta nego da čeka u njemu.
Njegovoj sreći nije bilo kraja kada konačno ugleda ženu u krevetu u liftu.
Mada ona ništa nije mogla pričati i vjerovatno nije ni znala da je on tu čvrsto su se držali za ruke sve dok je nisu doveli do odjeljenja sa porodiljama.
Tek tada je muškarcu postalo jasno da je sve gotovo i da se dobro završilo. Uzima telefon i zove redom i javlja da je porodica proširena.
Kasnije kada su žena i dijete došli kući bilo je još teških momenata.
U pojedinim trenutcima muškarac je mislio da nema šanse da dijete ostane. Majka nije imala mlijeka a beba još toliko sitna da su je morali hraniti nekakvim zamjenama i to na takav način da bi nasuli mlijeko u špricu pa to polako cijedili u bebina usta.
Prve bolesti i vakcine je muškarac tako teško preživljavao da su se svi čudili.
Konačno beba je malo porasla i ojačala.

Danas je ta beba završila IV razred osnovne škole sa svim peticama.
Danas je ta beba završila proojekat za nadarenu djecu.
Danas je ta beba završila ko zna koji kurs engleskog jezika.
Danas je ta beba aktivna u dva sporta.
Danas je ta beba primjer poslušnog djeteta.

DANAS TA BEBA SLAVI 10. RODJENDAN.

JUNIORE SRETAN TI RODJENDAN I SVA TE SREĆA SVIJETA PRATILA

30.03.2011.

Achtung, achtung

Svim blogerima najtoplije preporučujem da dobro provjere zadnji račun koji dobiju od Elektroprivrede BiH.

Razlog je taj što kako sam čuo da čitav prošli obračunski period nisu uključivali " jeftinu " tarifu.

Napominjem da se radi o još uvijek neprovjerenoj informaciji.

Podatak sam čuo od onih koji su već dobili račun a stanuju na Č. Vili I naselje kvadrant.

Da tu nešto ima govori i podatak da ja nisam još uvijek dobio račun a isporučivali su mi ga redovno 22. u mjesecu.

Provjerite račun i stanje najtoplije preporučujem.

 

Update: Sad tek nađoh i ovo pa pročitajte sami o čemu se radi.

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?f=25&t=85193&hilit=elektroprivreda

14.03.2011.

El džohari

Neki dan dođe koleginica u vučju jazbinu, pardon našu kancelariju.

Nesvjesna još kakvu je grešku napravila  odmah pita mene gdje je onaj stari sijedi što jo može reći kolika će joj biti penzija.

Pretpostavih da je riječ o kolegi K.V. ( 1951 ) nastanjenom u Sarajevu čija supruga radi u PIO - MIO.

Rekoh joj da je kolega otišai u restoran društvene ishrane, tu mrsku arhaičnu tvorevinu iz prošlog vijeka, i neka ga potaži gore.

Pošto nije imala pojma kako izgleda K.V. ( 1951 ) nastanjen u Sarajevu a čija žena radi u PIO - MIO zamoli mene da pođem sa njom i odvedem je do njega.

Pošto me učiteljica učila da starijima trebaš pomoći onda mi nije bilo druge nego ustati i teškim korakom krenuti do restorana u koji moja noga nije kročila zadnjih par godina.

Odvedem kolegicu do K.V. ( 1951 ) nastanjenog u Sarajevu i zamolim ga da pošto je u pitanju kolegica koju on ne zna pogleda u kašiku, viljušku ili neki drugi dio escajga kolika će joj biti penzija. Obećao mi je da će dati sve od sebe ali da mu prva kašika pokazuje da joj neće biti velika penzija jer je u njoj bila supa iz kese.

Uradim ono za šta sam bio zamoljen i umornim korakom pođoh napustiti  taj sumorni prostor prepun zvukova kuckanja kašika i viljuški o praistorijske tanjire.

Na samom izlazu kada sam već bio siguran da bezbijedno napustih objekat zaskoči me Šef  restorana  ( za tersove  nije riječ o gramatičkoj grešci nego namjerno napisanom velikom  slovu i obratite pažnju da je to Šef restorana a ne šef Sale ).

- Otkud tebe domaćine? Što to ti ne dolaziš ovdje na doručak? Jel ti to ne odgovara ono što mi spremimo? Jel to bolja pita po buregdžinicama....

Ko zna koliko bi on još nabrajao i takario se na mene da ga ne pogledah ravno u oči i prekidoh riječima

- Šta ti je konju komunalni? Šta hoćeš?

- Joj jarane odavno dugo te nisam vidio pa rekoh da vidim šta je bilo? Da ti nije ko šta nalago?

- Jel te stvarno interesuje što ja ne dolazim?

- Naravno. Reci pa nije crn obraz?

Odlučih se biti surovo iskren i reći tačno ono zbog čega i ne dolazim.

- Jarane ja ne dolazim ovdje zbog el džohara ( žohari op.prev. ).

- Kakvi žohari? Otkud žohari? Ja ne znam da ih ima. Mi radimo stalno deratizaciju i kod nas ne može biti žohara. Pazi šta pričaš.

- Kako nema? Pa evo ljude pitaj. Ganjaju ih po tanjurima i ispod tanjura, po escajgu... Neki dan je baš K.V ( 1951 ) nastanjen u Sarajevu oprao ruke i greškom ih stavio pod onaj fen što suši ruke. Tri mu komada ispala pravo na dlanove.

J.B. (1962) nastanjen u Sarajevu ti je prije par dana sve stvari morao iz one peder tašnice izbacit. Il je čovjek bio spor il je žohar bio prebrz ne znam ali  mu je el džohar pobjegao u pederku. Strah ga bilo da ga ne odnese kući ženi.

- Pusti to što je drugim bilo. Jesi li ih ti vidio?

- Naravno da jesam. Zadnji put kada sam jeo ovdje ( sjećam se toga kao da je bilo danas ) nisam mogao nikako kašiku odvojiti od graha. Kao da je bila zalijepljena za čorbicu. Pomaknem tacnu, sagnem se  i potegnem malo jače kad imam šta vidjeti. Četiri el džohara ufatilo odozdo i nedaju mi dići kašike. Ja vučem gore oni vuku dole. Nadjosmo se u pat poziciji. Nit ja mogodoh dić ikašike nit oni imadoše snage da se izbore za obrok.

Pošto ja više ne bih gladan prepustih im obrok i mirno i dostojanstveno napustih salu .Nakon toga više nisam imao želju da posjećujem restoran.

-Ma daj? Ne vjerujem. Nešto drugo je u pitanju samo nećeš da mi kažeš.

- Jest jarane baš tako. Samo ti nastavi po svom ali ja bih da sam na tvom mjestu kada god ustajem provjerio jesam li u stanju ustati?

-Što?

- Pa jedan dan dok ti budeš ispisivao narudžbenice i cjenovnike el džohari će ti pojest noge do koljena. Ova nova vrsta što se kod tebe zakotila najviše voli meso. Hajd sad idi svojim putem ja imam pametnija posla.

Napustim restoran  i dok sam išao niz stepenice vidjeh da Šef restorana prilazi za stol K.V ( 1951 ) nastanjenog u Sarajevu i J.B. (1962 ) također nastanjenog u Sarajevu. Bezbeli da provjeri moje navode pa da se prijavi za repliku.

Jadna mu majka kada mu oni sve ispričaju. Bit će ovih dana vanredna deratizacija ali i dalje će biti priča da kod njih nema niti jednog jedinog žohara.

PS  A stvarno je jezivo koliko su brzi u bijegu.

 

14.03.2011.

Šta vi mislite?

Bi li se danas mogao napisati kakav fin postić?

Nešto me svrbe prsti.

28.02.2011.

Sretan praznik

Onima koji slave čestitam sutrašnji praznik.

Pročtah u Slobodnoj Bosni jednu vrijednu poskočicu:

 " Zate li šta je ustvari Dan žena ? "

To vam je Noć vještica al po danu.


Noviji postovi | Stariji postovi

Bosanski život