Bosanski život

nosilac blog spomenice iz 2004. godine

09.10.2017.

Zašto ne idemo na SP u Rusiju

Čitam po svim mogućim i nemogućim portalima "stručne" komentare zašto smo ispali iz svih kombinacija za SP u Rusiji 2018 godine gdje svi znaju sve i prozivaju krivce. Najviše je kritika na račun selektora pa se onda malo okomimo na pojedine igrače ( najčešće na one koji su nam najmanje simpatični ) te na teren, sudije UEFU i FIFU ... Samo onaj ko je fanatični patriota mogao se nadati de će BiH pobijediti Belgiju na Grbavici i tako ostati u igri za baraž. Mi smo ispali poslije utakmica sa Grčkom i Kiprom samo nije bilo nikoga da nam to javi pa smo se jadni zaigrali i pravili raznorazne kombinacije. A i šta bi mi to mogli uraditi u baražu gdje će vjerovatno nositelji biti Portugal, Italija, Danska i Hrvatska? Ovako smo smješteni tačno tamo gdje i pripadamo. A razlozi naših neuspjeha u novijoj fudbalskoj istoriju su poznati svima samo niko ne želi javno govoriti o tome. Sve počinje od klubova i tu nema nikakvih izuzetaka. Znači svejedno da li se radi o Željezničaru, Sarajevu, Čeliku, Slobodi ili nekom drugom BH klubu u svakom je ista politika koja nema veze sa sportom nego isključivo sa finansijskim interesom pojedinaca. Omladinski pogoni i Akademije i kako god ih ko kako zove su leglo fudbalske korupcije i odatle sve počinje. Od malih nogu se budući fudbaleri uče da je sve stvar dogovora i onog ko ima pare u tom trenutku pa tako imamo u najmlađim selekcijama rasprostranjenu praksu igranja sa tuđim registracijama djece koja nerijetko znaju biti starija par godina od onih koji bi trebalo igrati tu ligu a sve zarad "uspjeha i uspješnosti kluba i trenera". Onog trenutka kada se određuju dječaci koji će igrati u početnih jedanaest tačno možeš vidjeti ko je kakvog finansijskog stanja ili ko ima politički utjecaj pa redovno igraju djeca bivših fudbalera ili članova uprave, nakon njih nastupaju djeca kontroverznih i nekontroverznih biznismena, djeca taksista... Nakon njih se uspije provući i poneko dijete nekog granapdžije ali samo ako već navedene kategorije nisu popunile predviđenih 11. Onaj ko imalo zna već sa 15-16 godina odlazi vani u nekakve nižerazredne klubove nebi li ostvario svoj san. "Babini sinovi " se na silu utrpaju u prvi tim kluba i tu tavore par godina čisto jer im niko nema petlje reći da ne zadovoljavaju ni za ovakvu ligu kakva se kod nas igra. U samim klubovima zbog nedostatka para i ogromnih dugovanja kolo vode menadžeri od kojih je većina sama sebi dodijelila taj naziv. Ovi samozvani menadžeri određuju ko će igrati a ko neće dok se klubovi svojski trude da ostvare svoje ciljeve ( titula evropa ili opstanak ) preko sudija i zvaničnih lica iz saveza. U samom savezu se sve to preslikava pa se pozivi i u omladinsku ili A selekciju dodjeljuju većinom po istom sistemu iz klubova. Tačno se može vidjeti kada neko treba da ostvari novi transfer jer se tada i savez i selektor potrude da on dobije poziv i neku bar simboličnu minutažu zbog koje cijena takvog fudbalera naglo skače za par stotina hiljada maraka i naravno da se svi upleteni nakon toga adekvatno počaste. Ne tako davno smo imali u sammoj reprezentaciji slučaj gdje su pojedini igrači od selektora ultimativno tražili da se zove igrač za koga su oni samtrali da mora biti pozvan. Skoro pa bih smio garantovati da niti jedan klub u državi nije došao do titule ili evrope isključivo na terenu. Uvijek su u to upetljana zvanična lica iz saveza bilo preko sudija ili preko delegata i menadžera. Dječici koja prave prve fudbalske korake najčešće sude početnici koji su mahom studenti sa FASTO fakulteta a kojima je to neka vrsta zamjene za stipendiju pri čemu nerijetko imamo stuaciju da takve sudije "poguraju" svoj simpatični klub ili kolegu sa fakulteta koji vodi tu djecu. Tužno je gledati kada djeca od 10-12 godina u suzama napuštaju teren jer ih je pobijedio sudija. Pa pogledajte samo iz zadnjih par sezona koliko je suspendovanih sudija i za koje klubove su te sudije sudile. Na tom spisku ćete naći skoro pa sve klubove iz Premijer lige ili ovih liga ispod. Zbog svega navedenog smiješno je uopšte raspravljati je li za poraz od Belgije kriv selektor teren ili ovaj ili onaj igrač.

Bosanski život